*PLJOČKANJE : Pučka arhaična igra koja se igrala na otvorenom, na livadi ili cesti, uglavnom na polju kad se čuvala stoka. Od stare pastirske igre i razonode pastira danas se pljočkanje razvilo u pravo organizirano sportsko takmičenje sa pisanim pravilima.

U predstavljanju pljočkanja bila su uključena  djeca nižih i viših razreda PŠ Vižinada, djeca vrtićke skupine DV Radost Vižinada , učitelji, učiteljice , vrtićke tete te predstavnici Istarskog pljočkarskog saveza, gospodin Milivoj Pacenti  i  gospodin Ivan Vežnaver.

Nakon što su održali predavanje o pljočkanju, slijedio je i praktični dio , tj. isprobavanje samog pljočkanja.

*PLJOČKE: Za pljočkati je potrebito imati pljočke, to su škrilje ni velike ni male, tako da lipo stanu u ruku.

Članovi novinarska skupina PŠ Vižinada (u nastavku NS) zabilježili su čitavu prezentaciju te intervjuirali gospodina Milivoja Pacentija ,(u  nastavku MP) člana Predsjedništva IPS.

NS: Kada je osnovan Istarski pljočkarski savez i koji je bio povod njegovu osnivanju?

MP: Nakon više pokušaja, 2011. uspjeli smo osnovati Istarski pljočkarski savez čiji su članovi bili istarski klubovi, točnije osam klubova. Povod osnivanja je bio sačuvati tradiciju pljočkanja.

NS: Koji je sastav IPS, ima li djece članova?

MP: Pljočkanje je sport koji je otvoren prema svim dobnim skupinama, od 15 do 70 godina, djevojčicama i dječacima podjednako. Najmlađi član ima 13 godina, a najstariji 75 godina.

NS: Gdje se u Hrvatskoj najviše pljočka?Putujete li i u inozemstvo?

MP : Najviše se pljočka u Istri i Dalmaciji. Da, putujemo često na prezentacije pljočkanja, manifestacije, turnire i skupove. Nedavno smo bili u Sloveniji , u Spilimbergu pokraj Udina i Veroni u Italiji. Održava se i „neslužbeno svjetsko prvenstvo u pljočkanju za pojedince“ i to u Istri, točnije u Savudriji.

NS: Kako je nastala igra pljočkanja? Postoji li neka priča o tome.

MP: Ljudi su nekada cijele dane provodili u polju pa su morali i malo odmoriti. Jedan je čovjek, dok je odmarao, uzeo kamen i bacio ga. Drugi ga je upitao što to radi. On je odgovorio da smišlja novu igru za njih. Tada mu se pridružio i drugi čovjek, ali i ostali koji su se nalazili u blizini.

NS: Jeste li Vi pljočkali kada ste išli u školu? Kada se najčešće pljočkalo? Jesu li pljočkale i djevojčice ili isključivo dječaci?

MP: Nedjelja je nekada u Istri bila dan predviđen za odmor tako da se najčešće pljočkalo nedjeljom, u slobodno vrijeme. Svi su pljočkali, djevojčice i dječaci.

NS: Gdje se mogu kupiti pljočke?

MP: Ha, ha, ha. Pljočke izrađujemo ručno. Od alata koristi se čekić. Oblikujemo „škrilju“ koja obradom postaje pljočka i to po veličini dlana samog igrača. Tradicionalno su kamene, ali mogu biti i aluminijske.

NS: Čuli smo da ste nedavno dobili veliko priznanje. Možete nam malo pojasniti o čemu je riječ?

MP: U Ministarstvu kulture Republike Hrvatske pokrenut je postupak priznavanja pljočkanja kao nematerijalne kulturne baštine. Postupak je u tijeku, a zadovoljeni su i kriteriji potrebni za dobivanje takvog statusa, svih osam koliko je i potrebno.

NS: Za kraj, koje su Vaše želje, što želite poručiti mladim naraštajima u vezi pljočkanja?

MP: Naša je želja da se u školu dopremi oprema za pljočkanje te da postane uobičajena sportska aktivnost. Voljeli bismo i da se ponovo osnuje pljočkarski klub koji je nekada postojao, a koji se ugasio nakon Drugog svjetskog rata.

Zahvaljujemo se Milivoju Pacentiju i Ivanu Vežnaver koji su nam iscrpno predstavili taj tradicionalni sport te učiteljici likovne kulture Marini Pacenti .

Za one koji žele znati više o pljočkanju:

službena stranica Istarskog pljočkarskog saveza – www.ips-pljockanje.hr

Fotografije: Novinarska skupina PŠ Vižinada, *službene stranice Istarskog pljočkarskog saveza, učiteljica Marina Pacenti

                                                        NOVINARSKA SKUPINA PŠ VIŽINADA