O našoj školi
Osnovna škola JOŽE ŠURANA VIŠNJAN s područnim školama u Kašteliru i Vižinadi obavlja svoju djelatnost odgoja i obrazovanja učenika na području općina Višnjan, Kaštelir – Labinci i Vižinada.
Podaci uzeti iz “Spomenice” škole
Podatci iz Spomenice škole su dostupni od školske godine 1952./53.
1952./53. u školi radi troje učitelja, nastava se odvijala od prvog do šestog razreda
1954./55. školska zgrada je u potpunosti renovirana (uvedena električna instalacija i vodovod) i započinje s radom kao osmogodišnja škola.
1960./61. nabavljen je školski autobus za učenike područnih škola
(Vranići, Cvitani, Rapavel).
1965./66. (01.01.1966.) u sastav Osnovne škole Joze Šurana Višnjan ulaze škole Vižinada i Kaštelir. Ukupan broj učenika 726.
1984./85. započela adaptacija starog dijela škole MŠ Višnjan i dogradnja novog djela te izgradnja sportske dvorane.
1985./86. škola domaćin Republičkog natjecanja iz astronomije.
1998./99. započela adaptacija PŠ Kaštelir (učenici nastavu polaze u Višnjanu).
2000./01. postavljen kamen temeljac za PŠ Vižinadu
2001./02. svečano otvorenje PŠ Vižinada
2004./05. započela izgradnja sportske dvorane PŠ Vižinade.
2005./06. škola izabrana za provedbu eksperimentalneg program HNOS-a
2006./07. škola uključena u program NFS – Nutrition Friendly School
2015./16. u školu se uvodi e-Dnevnik
2016./17. započela implementacija pilot projekta e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola
2017./18. završila implementacija pilot projekta e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola
Erasmus +
OŠ Jože Šurana Višnjan sudjeluje u Erasmus+ programu zahvaljujući projektu „Zeleni Jože“
Edukacije
Cilj škole je razvijati kompetencije nastavnika i omogućiti stjecanje novih znanja.
Od sredine XIX. st
Osnovna škola u Višnjanu djeluje od sredine XIX. stoljeća (najprije kao privatna, a od 1855. godine kao javna ustanova)
Za područje koje se od rijeke Mirne na sjeveru do Limskog kanala na jugu te prema unutrašnjosti najvećeg hrvatskog poluotoka koristi se, prema najvećem naselju, naziv Poreština. Upravo na prijelazu iz primorskog prema kontinentalnijem dijelu Istre smještena su tri veća naselja: Višnjan (Visignano), Vižinada (Visinada) i Kaštelir (Castelliere) koja, osim što su sjedišta općina, mjesta su u kojima su smještene osnovnoškolske institucije koje djeluju pod zajedničkim krovom, a to je Osnovna škola Jože Šurana sa sjedištem u Višnjanu. Unutrašnjost Poreštine i okolica navedenih mjesta naseljena je još od mlađeg kamenog doba. O prisutnosti i djelovanju ljudi na ovom području svjedoče brojni spomenici i institucije. No, institucije koje su na poseban način davale poticaj razvoju i očuvanju sredine i njezinih stanovnika bile su i ostale škole.
Najstariji tragovi o postojanju škola na području današnjih općina Višnjan, Kaštelir-Labinci i Vižinada potječu iz 1736. godine kada se spominje općinska svjetovna škola u Vižinadi. Zasigurno su škole postojale i ranije u brojnim samostanima na ovom području (Sveti Mihovil pod Zemljom, Božje Polje, Ružar), a trag postojanja samostanskih škola daje nam i glagoljski grafit iz nekadašnje vižinadske župne crkve svetoga Barnabe. Na fresci koja prikazuje dvanaestogodišnjeg Isusa koji naučava u hramu stoji grafit TO PISA MATEI ISCETINA ŽAKAN koji upućuje na postojanje žakana, ali i škole, vjerojatno u samostanu na Božjem Polju. Osnovna škola u Višnjanu djeluje od sredine XIX. stoljeća (najprije kao privatna, a od 1855. godine kao javna ustanova), iako je bilo i ranijih pokušaja osnivanja iste, no općina 9 nije imala dovoljno financijskih sredstava za otvaranje škole i uzdržavanje učitelja. Prva škola djelovala je u zgradi tadašnje općine do otvaranja nove (sadašnje) školske zgrade, 1896. godine. Pod istim krovom djelovale su i muška i ženska škola sve do kraja Drugog svjetskog rata, ali su bile fizički odvojene (dječaci su u školu ulazili s lijeve, a djevojčice s desne strane zgrade). Neposredno nakon rata, do početka pedesetih godina i iseljavanja stanovništva, paralelno su djelovale i hrvatska i talijanska škola. U sklopu tadašnje škole djeluje i dječji vrtić. Smanjenjem broja djece i sve većim izdvajanjima za održavanjem školskih zgrada, ali i zbog nedostatka učitelja, postupno se gase područne škole i dolazi do reorganizacije školske mreže na Poreštini. Osnovna škola Jože Šurana Višnjan jedna je od šest osnovnih škola na Poreštini i u svome sastavu, od 1. siječnja 1966. godine obuhvaća do tada samostalne škole u Vižinadi i Kašteliru. Na kraju 2023./2024. godine školu ukupno je pohađalo 405 učenika.
Sama škola nosi ime istarskog antifašiste Jože Šurana, rođenog u okolici Tinjana, mučenog i obješenog u Višnjanu, 29. travnja 1944. godine. Obnavljanjem i dogradnjom postojeće zgrade u Višnjanu (1986. godine) i izgradnjom novih školskih zgrada u Kašteliru (1998. – 1999.) i Vižinadi (2001. – 2005.) omogućena je nastava u jednoj smjeni, što je pogodovalo uključivanju učenika u brojne izvannastavne i izvanškolske aktivnost Škola promiče i zavičajnu nastavu u sklopu redovne nastave, ali i putem terenskih nastava te raznih projekata kojima podupire program institucionalizacije zavičajne nastave koji donosi Istarska županije kao značajan oblik očuvanja istarskog zavičajnog identiteta. Škola se može pohvaliti i svojom školskom zadrugom, koja baštini tradiciju iz sredine pedesetih godina prošloga stoljeća kada su u školi djelovale, primjerice, povrtlarska, voćarska, ratarska, nabavno-prodajna grupa, fotosekcija i dr. Danas naša školska zadruga proizvodi svoje kvalitetno maslinovo ulje, prirodnu kozmetiku, marmelade i razne ukrasne predmete. Velik je angažman naših učenika i u sportskim aktivnostima. Zapažene rezultate naši učenici ostvaruju na županijskim i na državnim natjecanjima, posebice onima iz astronomije, geografije, matematike i talijanskog jezika. Osnovna škola Jože Šurana Višnjan bila je domaćin državnim natjecanjima iz astronomije (1986. godine ), geografije (2003. godine) te matematike (2018. godine). Škola je bila jedna od eksperimentalnih institucija u kojoj se provodio eksperimentalni program HNOS-a, a od školske godine 2015./16. započinje se s uvođenjem eDnevnika i implementacijom projekta e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola. Vizija naše škole je škola za život u novom stoljeću, škola koja stremi budućnosti, ali i čuva vlastiti identitet.
Broj učenika
MŠ Višnjan učenici
Razredna nastava
Broj radnika
Produženih boravaka
PŠ Kaštelir učenici
Predmetna nastava učenici
Stručni suradnici
Razrednih odjela
PŠ Vižinada učenici
Učenici putnici
Ostali djelatnici
Škola koja stremi budućnosti, ali i čuva vlastiti identitet
Školska zadruga
Kvalitetno maslinovo ulje, prirodnu kozmetiku, marmelade i razni ukrasni predmeti.
Građanski odgoj i obrazovanje
Projekt provođenja građanskog odgoja i obrazovanja
Astronomsko društvo Višnjan
Započelo kao izvanastavna aktivnost škole
Centar izvrsnosti
Obrazovanje potencijalno darovitih učenika
Narodni heroj
Jože Šuran
Jože Šuran (Šurani kraj Tinjana, 5. travnja 1890. – Višnjan, 29. travnja 1944.) narodnjak, antifašist i narodni heroj NOB-a.
Kao sljedbenik ideja hrvatskih preporoditelja u Istri i uzoriti zemljoradnik, prati stručnu literaturu, nabavlja nove alate i potiče susjede i sumještane na napuštanje tradicionalnih načina obrade tla i uzgoja stoke s novim dostignućima. Zbog njegovih političkih ideja, zbog borbe za jezik i napredak hrvatskih sela od 1930. godine nalazi se na listi talijanskog fašističkog pokreta kao državni neprijatelj.
Kao i mnogi narodnjaci uključuje se u Narodnooslobodilački pokret (NOP) 1942. godine i svojom karizmom potiče istomišljenike na ustrojavanje NOP-a na teritoriju Tinjana i Poreča. Naredne godine postaje i članom KPH jer u njoj vidi snagu koja može Istru osloboditi talijanske okupacije. Selo Smolici i cijeli sjeverni dio općine Višnjan postaju sjedište otporu talijanskoj vlasti koja je jača prema priobalju. Tijesno surađuje s Joakimom Rakovcem i organiziranju dobrovoljačkih skupina koje se preko Ćićarije prebacuju u Gorski kotar gdje se vodila otvorena borba s okupatorom.
Nakon kapitulacije Italije 1943. organizira otvoreni ustanak i osobno vodi razoružavanje karabinjerskih posada u Višnjanu i Tinjanu. Tijekom njemačke okupacije Istre on je jedan od najtraženijih osoba zbog diverzantskih akcija uništavanja telefonsko-telegrafskih stupova. Tijekom akcije sistematskog pretraživanja područja između Smolici i Muntrilja uhvaćen je 27. travnja 1944. godine i mučen ne bi li izdao svoje osobe za kontakt.
Dva je dana kasnije, njemačka vlast u Višnjanu organizirala “spektakl zastrašivanja” gdje su ga golog vodili po “njegovim” selima i tjerali da pije vodu iz seoskih lokvi. Na kraju su ga vozili Višnjanom na zaprežnim kolima krcanim trnjem, dok ga je romansko stanovništvo pljuvalo, sve do Šalina (predgrađa Višnjana). Tamo je na telefonskom stupu čekala pripremljena žičana omča za vješanje.
Gledajući taj telefonski stup, posljednje su mu riječi bile: “Ža mi je ča i uvega nisan popilija.”
Ponižavanje i vješanje najviđenijeg narodnjaka Višnjanštine, umjesto straha, izazvao je kod hrvatskog stanovništva toliki gnjev da je “sređivanje računa” nakon toga, bilo jako, jako krvavo.
Narodnim herojem je proglašen 1951.